O nutricionizmu
O nutricionistu
19. svibnja 2022.
Nahrani mozak
19. svibnja 2022.U moru maski, koje je pravo lice nutricionizma?
Kada na nutricionizam gledam tuđim očima, zateknem se u sobi iluzija punoj ogledala. Odrazi koje vidim, razlikuju se od ogledala do ogledala, no nijedna od tih slika nutricionizma ne odgovara stvarnosti. U ogledalu često vidim obmanu (ova superhrana liječi rak), vidim pomodarstvo (nutricionizam je sada jako popularan), vidim generalizaciju (ma to ti je za sve dobro), vidim banalizaciju (što će ti nutricionisti, nije hrana kvantna fizika, treba jesti svega pomalo), vidim samokažnjavanje (sram me mog tijela, dosta hrane, moram postiti), vidim isključivost – crno-bijeli svijet (neću piti lijekove, liječit ću se hranom), vidim omalovažavanje (pogledaj onu osobu kolika je, trebala bi ti se hitno javiti), vidim strah (ne smijem to jesti, to je zabranjena hrana), vidim potrebu za kontrolom (nutricionizam je matematika: trebaš W grama proteina i X kalorija energije dnevno da u Y dana ostvariš prirast od Z kilograma mišićne mase). Mnogo je još ogledala u toj sobi iluzija... To nije nutricionizam. Zato je prvi zadatak naše struke predstaviti nutricionizam onakvim kakav on uistinu jest. Bez iluzija. Pitali ste me što se krije iza maske. Ne bih rekla da se nutricionizam krije iza maske. Ova znanost vrvi od želje da se pokaže u pravom svjetlu. Ona uči čovjeka kako njegovati vlastito tijelo kroz čin jedenja. Njegovati, ne tješiti. Nutricionizam ima tri uloge u ljudskom životu, tri svrhe: prvo – jačati zdrav odnos čovjeka prema hrani i prema jedenju; drugo – podsjetiti čovjeka kako prepoznati osjete sitosti i gladi; treće – objasniti čovjeku i naučiti ga dobrobiti (pre)hrane kod pojedinog stanja, kako bi aktivno sudjelovao u poboljšanju vlastitoga zdravlja. Možemo reći da se nutricionistički rad kreće unutar područja omeđenog ovim trima svrhama. Koliko brzo i kamo će se kretati, ovisi o potrebi i spremnosti pojedinog čovjeka na promjenu.
Zašto ljudi trebaju nutricioniste?
Zato što postoje ljudi koji svoje obrazovanje i radni vijek posvećuju upijanju znanja o prehrani. Dijelom iz teorije, a dijelom iz direktnog rada s pacijentima. Ti su ljudi zdravstveni djelatnici – zovu se nutricionisti. Znanje o prehrani dinamičan je sustav koji se iz dana u dan nadograđuje. To nije shema. To nije copy/paste jelovnik. To je znanje proisteklo iz dosadašnjih istraživanja i otkrića. Znanstveni radovi imaju svoje slabosti i mane, ali nam pružaju najbolje moguće informacije koje trenutno imamo. One su putokaz nutricionistu kako raditi s pacijentima. Nutricionisti su posrednici između znanstvenika i krajnjih korisnika – ljudi narušenoga zdravlja. Teoriju prelijevaju u praksu. Prevode jezik molekula u jezik konkretnih i praktičnih savjeta. Poput vrijednog šumara, nutricionisti održavaju šumu podataka o hrani: miču korov i bolesna stabla (miču obmane i dezinformacije) kako bi oslobodili prostor za rast zdravih stabala (za širenje kvalitetnih i pouzdanih informacija). Nutricionistička šuma mora biti prozračna i zdrava. U toj šumi moramo vidjeti svako stablo. Kako se ljudi ne bi izgubili u šumi podataka o hrani, mudro je imati dobrog vodiča uz sebe, posebno kada se prvi put kroči tom šumom.
Koji su nedostaci nutricionizma?
Prednosti i nedostaci razlikuju se ovisno o tome hodamo li u cipelama čovjeka narušenoga zdravlja ili u cipelama nutricionista. Krenimo od glavnog minusa: nutricionizam još nije dovoljno dostupan široj zajednici, a najpotrebniji je upravo onim ljudima koji žive u sjeni društva, u siromaštvu, što ih čini dodatno podložnim obolijevanju. Drugi minus je taj što je glas nutricionista još uvijek tih u usporedbi s bukom koju čine sve druge osobe koje nutricionist nisu, a neosnovano propovijedaju o prehrani. To ljudima uvelike otežava dolazak do kvalitetnih izvora informacija, pomoću kojih bi očuvali i poboljšali svoje zdravlje. Kome vjerovati kada svatko prodaje svoju priču? Ja bih prva bila izgubljena u tom moru da sam odabrala zanimanje koje ne pripada području zdravstva. Obujmo sada na tren cipele nutricionista. Malčice stežu jer nutricionist još uvijek krči put od bolničke kuhinje do ambulante, gdje bi mogao biti daleko više dostupan ljudima kojima je nutricionističko savjetovanje nužno za zdravlje. U pamćenje su mi se usjekle riječi naše profesorice – mi smo trinaesto prase. Ipak, danas sve češće i češće uspijevamo kriomice dobiti malo mlijeka dok ono dvanaesto prase spava. Baby steps. Nutricionistička cipela može katkad nažuljati nutricionista iz još jednog razloga. Često nutricionist ima veliku odgovornost tijekom rada s ljudima narušenoga zdravlja u uvjetima u kojima izostaje čvrsta i kvalitetna suradnja između liječnika, medicinskih sestara, kliničkih psihologa i nutricionista. Priznajem da u zadnje vrijeme svjedočim pomacima nabolje što se tiče timskoga rada. Work in progress. Nije sve tako sivo.
Koje su prednosti nutricionizma?
Kada bih na vagu stavila jednu prednost nutricionizma – jedan plus, bilo koji, težio bi više od svih minusa zajedno. Taj jedan plus bitniji je od cijele hrpe minusa. Zato i jesam tu gdje jesam. Iz pogleda čovjeka koji teži zdravijem životu, najveći je plus taj što nutricionizam pruža odgovore što, kako, kada i zašto jesti, dakle, pomaže čovjeku mudrije i svjesnije koristiti hranu, koju ionako svakodnevno jede, kako bi ozdravio i ostao zdrav. Svi moramo jesti. Svaki dan. Nutricionizam ne zahtijeva dodatnu terapiju, dodatni lijek, dodatnu spravu, već uči ljude da mogu učiniti promjenu u svojoj svakodnevici – u tom jednostavnom, a za život nužnom činu jedenja, i tako direktno doprinijeti dobrom stanju tijela, ostaviti pasivnost iza sebe i postati odgovoran za vlastito zdravlje. Nutricionist ne može vući čovjeka na njegovu putu do zdravlja. Nutricionist ga vodi i prati na tom putu. Iz pogleda nutricionista, najveći je plus svjedočiti cvjetanju čovjeka pred njegovim vlastitim očima. Doprinijeti rasterećenju njegove ili njezine boli. Ima nešto plemenito u nutricionizmu. U društvu poljuljanih i destruktivnih međuljudskih odnosa, biti sudionik konstruktivne interakcije u kojoj obje strane rade zajedno za isti cilj – melem je za dušu.
Pričaj nam o tvojoj viziji nutricionizma. Što želiš postići?
Graditi mostove između nutricionizma, psihoterapije, pokreta i medicine kako bi se čovjeku olakšalo putovanje do zdravlja. Na terapeutima je da održavaju prohodnost cesta koje ih povezuju, a na čovjeku da putuje tom velikom petljom ozdravljenja. Ceste moraju biti dvosmjerne: od terapeuta do terapeuta i od pacijenta do terapeuta. Ljudi koji su na tom putovanju naučili njegovati svoje zdravlje, prenijet će tu njegu na svoje bližnje, a ti bližnji opet na svoje bližnje i na prirodu koja sve nas okružuje i povezuje.
Kako misliš ostvariti svoj naum? Pričaj nam o tvojoj misiji.
Kvalitetom, pouzdanošću i poštovanjem u radu s ljudima, bilo da je riječ o ljudima koji dolaze na terapiju ili o kolegama iz susjednih djelatnosti. Aktivno slušati čovjeka. Prepoznati ona ponašanja koja dolijevaju ulje na vatru bolesti, da bi se potom čovjeka vodilo korak po korak do novih ponašanja koja mu čine dobro. Rad se kroji po mjeri pojedinca, po njegovoj potrebi i spremnosti za prihvaćanjem promjene. Daju se jasni, razumljivi, učinkoviti i često zanimljivi savjeti o prehrani. Osobu se uči kako prepoznati i uvažavati osjete gladi i sitosti u tijelu. Umanjuje se strah od hrane. Čovjek aktivno sudjeluje u svom zdravlju. Okosnice rada Nutrilogije jesu naučiti čovjeka zašto je nešto dobro za njega, a nešto drugo nije, kao i naučiti ga snalaziti se u svakoj situaciji donošenjem one najbolje odluke. Znanje o prehrani nije štrebanje kalorijskih vrijednosti. Čovjek ne smije postati ovisan o nutricionistu, jelovniku i vaganju hrane, već mora naučiti razmišljati svojom glavom.
Kako izgleda nutricionističko savjetovanje?
Vrlo šaroliko, razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Nutricionističko savjetovanje nogometaša U-19 razlikuje se od nutricionističkog savjetovanja umirovljenika narušenoga zdravlja, kao što se i nutricionističko savjetovanje zdrave trudnice razlikuje od nutricionističkog savjetovanja djevojke koja nije sretna izgledom svog tijela ili od nutricionističkog savjetovanja voditelja restorana koji ne uspijeva pomiriti zdravlje i posao. Ono što je zajedničko svim savjetovanjima, tri su faze. U prvoj fazi osoba iznosi pregled svoje situacije i svoje viđenje problema bez mog prekidanja, u drugoj fazi ja postavljam (mnoga) pitanja i potom, u trećoj fazi predlažem što učiniti. Savjetovanje često, uz promjenu prehrane (dijetoterapiju), uključuje i terapiju biljnim preparatima (fitoterapiju) jer s fitoterapijom odmah djelujemo na gašenje tegoba koje su mučile čovjeka, kako bismo se vedriji i rasterećeniji mogli posvetiti poboljšanju prehrane koja traži vrijeme, ali zato osigurava zdravlje na duge staze.
Koja je budućnost nutricionizma?
Nutricionizam služi i služit će uvijek zdravoj budućnosti čovječanstva. Kako će izgledati budućnost nutricionizma? Nadam se da ćemo svakom čovjeku ponaosob moći precizno i točno savjetovati prehranu na temelju njegovih gena i gena bakterija koje žive u njegovim crijevima. Ipak, moja najveća nada ostaje jedna jedina: čista voda, čisti zrak i čista zemlja. Samo čista priroda omogućava zdravu (pre)hranu. You can not eat money.
Autor fotografija: Ana Markežić